Ljubav životinje i čovjeka

Životinjski haiku naslov je pjesničke zbirke autorice Ane Horvat, ugledne pjesnikinje i književnice, objavljene potkraj lipnja 2018. u sunakladništvu Mini-print-loga iz Varaždina i Udruge Druga prilika za zaštitu životinja iz Zagreba.

Recenziju za prvu i jedinu zbirku Životinjski haiku u Hrvata u Europi, pa i u svijetu napisao je zasigurno najbolji haiku teoretičar u Hrvatskoj nakon Vladimira Devidéa, Tomislav Maretić, napisavši i ovo: „Haiku pjesništvo vezano je ponajviše za prirodu pa je tako, uz biljke, i drugo česta tematika haiku pjesama u Japanu i izvan njega. Međutim i ova tematika se razlikuje od pjesnika do pjesnika, a među ‘velikom četvorkom’ japanskih haiku majstora Issa je najviše pjesama posvetio životinjama, i to svim vrstama.“

Moglo bi se reći da je Ana Horvat nastavljačica Issine crte u hrvatskom haiku-pjesništvu. Njezine su haiku-pjesme ušle u svjetsku zbirku Every Chiken, Cow, Fish and Frog: Animal Rights Haiku Paperback, autora i izdavača Roberta Epsteina i Miriam Wald (2016). Njezine pjesme odraz su njezina života i aktivizma, udomiteljstva napuštenih životinja. Ona poput Isse u nizu haiku-pjesama u prijateljstvu i promatranju životinja pronalazi i humor.

Zbirka Životinjski haiku sastoji se od 130 haikua, uglavnom novih, uz pokoji iz ranije zbirke Čučerski haiku za Emily (Naklada Đuretić, 2013). Zbirka nema podnaslove ni međusobne ovisnosti susjednih haikua, a u svakoj se pjesmi redovito spominje životinja, od kukaca, ptica, sisavaca do riba, glavonožaca i školjaka. Trostisi su gotovo nepogrešivo u slogovlju 5/7/5, kako zahtijeva klasični haiku. Oznake su godišnjeg doba u haikuu imanentne, vezane su uz neku životinju (mrav je npr. oznaka ljeta), tako da su sezone stalno prisutne. Većina japanskih haikua ima kireji, stanku, koja se u zapadnim jezicima obično označuje kao crtica, točka/zarez ili tri točkice. Pjesnikinja ne označuje te pauze, no naziru se u ritmu pojedinih haikua pa ih se može lako zamisliti. No većina je trostiha u jednom dahu, izjavna, povremeno refleksivna, s čime će se složiti moderni haikuisti (gendai haiku).

Izd. Mini-print-logo iz Varaždina i
Druga prilika iz Zagreba, 2018.

Ovom animalističkom haiku-zbirkom hrvatski je jezik dosegnuo neke od vrhunaca, a sama haiku-poezija vraćena je u krilo svojega materinskoga jezika – japanskog. Haiku-pjesme Ane Horvat, za razliku od dvojice japanskih majstora Bossha i Isse, nisu samo impresije i trenutak sublimiran u trostihu, čistom ekstraktu riječi, kakva je haiku-poezija, nego se iza njezine haiku-pjesme kriju čitavi svjetovi i asocijacije na cijele svjetove. (Haiku o kosu koji je ljubi pa je kod nje svio gnijezdo, haiku o pužu kojem su nabijeni rogovi, haiku o konjima koji su na svojim leđima pronijeli čovječanstvo bez zahvale, haiku o nestvarnoj ljepoti ovce koju ionako svi vide kako se okreće na dernecima kod nas na ražnju, a u tzv. kulturnih naroda služi kao sofisticirano ponuđen kotlet na tanjuru, pa razlike i nema.)

Ova animalistička zbirka opjevava ljubav životinje i čovjeka i ljepotu postojanja životinjskoga svijeta, kao u stihovima: „Sve moje bluze došle su putem svile na grbama deve“ ili u haiku-pjesmi: „Da ne ubija poskokov skok naliči brzom poljupcu“ ili: „Sav otrov svijeta ne može zaustaviti štakorsku radost.“

Haiku-poezija iznikla je, valja to istaknuti, iz zena, filozofskog smjera tzv. meditacije, koji svijet ne doživljava intelektom. Samo je, dakle, iskonska tjelesnost, neukalupljena i živa poput one Ane Horvat, mogla opjevati životinju bez prisutnosti nadmoćna i istovremeno inferiorna intelekta. Ovom haiku-zbirkom kao i prethodnim pjesničkim i proznim stvaralaštvom Ana Horvat postavila je visoke standarde osjećanja, mišljenja, življenja i pisanja haikua i ostale poezije. U svom je stvaralaštvu ostala jednostavna, ali plodonosna i potentna.

Samo dan nakon izlaska iz tiska zbirka Ane Horvat ušla je u hrvatsku antologiju haiku-pjesništva Nepokošeno nebo 2. Životinjski haiku snagom autentičnosti i vjerodostojnosti spreman je već sada za ulazak u svjetske antologije.